Upotreba reči prisetih u književnim delima


Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Stabljike trepere kroz onaj dim kao mrtvačke kosti. Strepimo pri pomisli, ako onaj slučajno samo malo poveća daljinu. Prisetih se tada da nas oficiri posmatraju sa brega pozadi. Osetih se posramljen, pa već izbezumljen viknuh: — Hajdemo!

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

To me je iznenadilo, ali se brzo prisetih: Levenhajm je, kako mu njegovo ime svedoči, bio Jevrejin i zbog toga su prodaja i kupovina njegovih dela bili zabranjeni,

Tada videh u čemu je stvar: tajanstvena prilika beše duga povorka belo odevenih ljudi. Ja se prisetih: to su, nema sumnje, Pitagora i njegovi učenici. Oni se sada vidim sasvim jasno - penju, jedan za drugim, uzbrdo.

Pitam se kojim je načinom to ime, koje nisam inače nikada čuo ni pročitao, ostalo zabeleženo u pameti. Tada se prisetih: kao student bečke Tehnike imao sam ugovoren sastanak sa jednom mladom i lepom devojkom.

To saopštenje služiteljevo malo me zbuni, ali se brzo prisetih. „Ta moj slučaj“, rekoh mu, „nije ni najmanje komplikovan. Želim samo da gospodinu baronu isporučim pozdrav visoke

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Setih se Gruje. Njega sada nose u pozadinu. Oslobodio se muka. Ležim na krevetu i sasvim iznenada prisetih se izlaganja komandira o svojim vojnicima. U koju li kategoriju ja dolazim... — pade mi na pamet.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Tome se i ja posle malo prisetih, te nešto mrva što preteče, izostavih. Rekoh: »Šat mi uzvalja i doposle jedan oborak ovsa posejati gdegod!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti