Upotreba reči prisećanja u književnim delima


Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

(Glas iz djetinjstva) Od takvih uzbuđenja, od takvih drhtaja i prisećanja, sačinjena je prava lična povest svakog čoveka. Napor da ih prizovemo izjednačava se sa poetskim činom: Možda bi onda

Pojedinosti su obavijene drskim isparenjima uspomena; milost prisećanja i radost tačnog prikazivanja prožimaju se: Kad neko seosko domaćinstvo pođe naniže i stane da se osipa i propada, to

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Tek listak žut sam među inocima. Krivuda pismo: ruka mi je brena a inicijal senina je sena, bez ječmen-klasja prisećanja trina. U psaltir-tkanju slovo iže svelo. Za slovnu rumen zalazi mi telo. Tek listak žut sam među inocima.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Takve su pojedinosti, kao i obično, prosto iščezavale u darmaru prolaznosti. Ali, ako su sitnija istorijska prisećanja odgurkivana u nepamćenje, neistorijska su, valjda sačuvana u onoj svetlosnoj prašini što je, kao nit, jednako izmicala

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

sve čistija i sve zračnija što se više udaljuje od nas, jer se oslobođena svih bližih vremenskih oznaka svih usputnih prisećanja, sve više približuje onome što je elementarno, iskonsko u čoveku.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Sofke, sve do trenutka kad se ona prvi put, nakon očevoga odlaska, počinje prisećati svoje prošlosti; pomoću tog prisećanja autor nas retrospektivno premešta u davni preduskršnji dan; pripovedanje zatim teče u prošlosti, ali prospektivno; pri

Važno je to pomenuti zato što sećanja i prisećanja ima prilično mnogo u Seobama. Ona su utoliko važnija što su povezana sa jednom opštijom temporalnom osobinom: iako na

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

pa onda nekako i u rečima samim — kojima muzikalnost niko osporiti neće niti može —, mnogo od onih poetičnih prisećanja koja su, sama za se, izgleda zbilja dorasla da i mrtvu reč ožive.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

ženu da odmah u njoj pozna, po burmi, ruku odrasla čoveka, Damjana, svoga muža, da bi majci ostavio duge mučne trenutke prisećanja (Okretala, prevrtala s njome,/ Pak je ruci tijo besjedila:/ "Moja ruko, zelena jabuko!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti