Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Njegovi obroci umjereni su, jer se tome od malena naučio. Dok drruča, zapuši lulu. Ovako situ, u samoći, u prisjenci, za nj je vrhunac sreće: ne osjeća ni strasti ni čežnja, ništa ga ne draži, pa kad ga u selu neko dokara radi psovki,
Ćipiko, Ivo - Pauci
Najednom bi se kao prenuo iz sanjarije i u zaklonici, između širokih razgranina, u onoj prisjenci, razdražen željkovaše za njom ... Sav žar i žegu u prirodi osjećaše u svojim grudima.
U prisjenci, između stabala, uspori korakom. Na mahove i zastajaše, pa, skinuvši šešir i držeći ga u ruci, zagleda se po polju.
Ivo priđe k njoj i, zbunjen, reče joj: — Opet smo se našli! — Na ivici puta u prisjenci maslinika časom stoje, glede negdje u nešto neodređeno, i ništa ne govore.