Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
Ako je verovati onome što priča gospoja popadija Ćirinica (a to je prisna prijateljica gospoje Spirinice), a što je iz njenih rođenih usta čuo i zabeležio sam pisac, vele da je dobio taj nadimak
nemački, pa joj je utoliko širi bio teren i polje rada za kupljene i rasprostirane novosti, i sa tih premućstava bila je prisna prijateljica sa gđom Cvečkenmajerkom, mesnom babicom, kojoj je svaki dan išla na jauzn sa štrikerajem u korpici.
Frau Cvečkenmajerka je bila kao ubijena kad je čula da njena prisna frau Gabriela zna mnogo više od nje, i želela je da joj se čim bilo osveti, ali nije umela ni reči prosloviti, i, što
Teodosije - ŽITIJA
i od srca spreman da se okuša u većim podvizima, željaše da se dohvati pustinje gde bi nepoznat bio, ali ga sputavaše prisna zajednica sa sestrom. Mnogo zbog toga tužaše, govoreći: „O, kako mi se velika napast, ova žena, dogodi!
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
grimasu bora složenih u osmijeh, kad popusti grč hotimičnosti — kako li tad iz skrovitih dubina ispluta na lice prisna briga čovjekova, njegov rođeni udes!
A mi — mi smo već na drugoj obali. I eto, u krajnjem času, kada nam najviše treba nečija prisna blizina, između nas i naših najbližih, između nas i svega, zaleglo je nešto podmuklo, zalegla je jedna neprelazna
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
drugima umanjila svoju nesreću (zbog nedostojne udaje) i pakazala se jakom, ona je s „novim tatom” pomalo namešteno prisna i pomalo usiljeno srdačna, pa na mahove, kao zaboravivši se, pušta na volju čulnoj navali iz svoga raskošnog tela, što
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
A dužnost je visoka etička pojava kojom je prožeta velika većina našega naroda. To je prisna uviđavnost jednog člana prema drugom, ili prema društvenoj zajednici.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Danas, kadikad, i kod najboljih naših pisaca, usami se takva starinska reč, drevna, već davno prisna, potpuno naša. (Tačno onako kao i naši turcizmi, preostali iz jedne sasvim drukčije kulture.
Petrović, Rastko - PESME
Kao ogledalo ja bih se bavio samo njom, Ali neka me ne ostavi samog u trenutku užasnom; O prisna, prisna, sve moje mane i moje zlo zaboravlja: Osmehom, celim telom toliko ume da uteši; Nadnesem je nad svoje ruke i
Kao ogledalo ja bih se bavio samo njom, Ali neka me ne ostavi samog u trenutku užasnom; O prisna, prisna, sve moje mane i moje zlo zaboravlja: Osmehom, celim telom toliko ume da uteši; Nadnesem je nad svoje ruke i moja ruka