Upotreba reči prisnilo u književnim delima


Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

ZORA JE; BUDE SE I DIŽU. OBRAD Da vi pričam što mi se prisnilo. Naroda se bješe mnogo diglo, kao nekud da krste nosimo; sunce peče da oči iskoče, i tvrđa je kudijen idemo.

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

Ni domaćinstva, ni posteljine, ni sudova! Tebi se nešto pričulo, prividelo, prisnilo... CMILjA: A ono tamo u šupi, na sicevima? ANĐELKO: Pa šta? Jesam ti nešto obećo?

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Je li, zaista, na njoj riblja glava? Ili mu se to samo u snu prisnilo? Gledao je kako Ribolika otvara vreću, a iz nje nešto blešti. — Pa, to je zlatna lubenica!

»Mora da mi se prisnilo?« —pomisli jaje, ali onaj isti glas ponovo reče: — Hoću napolje! — Pa, dobro, pustiću te! — reče jaje pomirljivo.

Dečak se naže u dubinu. Kao i uvek, ulicom je tekla reka ludi. Niko ni da se osvrne ni da podigne glavu. »Prisnilo mi se!« pomisli dečak, ali onaj isti glas nastavi da zapomaže: — Spasavaj, šta čekaš?

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

A za sebe? U razdanje i u suton mučila ga je sumnja je li on ikada i bio Drvoseča. Možda mu se to samo prisnilo? Samo u ludome snu prikazalo? Ko je on sada? Šta je?

Sav u groznici vrati se Belko svom domu, ali čitavu noć nije uspeo oka da sklopi. Možda mu se letenje samo prisnilo? Samo kao čudo u groznici prikazalo? Kako je sporo svitala zora!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti