Upotreba reči prisnu u književnim delima


Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

ALEKSA: Vsjačeski. Obače ja mislim da bi nužno bilo produžiti svadbu dokle mi novci ne prisnu; ja se bo u ovim haljinama i u ovakovoj opravi otnjud venčati ne mogu.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

je naglo došao do sebe i dalje je prepoznavao: sedeo je na ulazu u nečiju staju, prsti su mu doticali slamu, ovlaženu i prisnu, ovce su bile tu negde, na čakšire, prosenjene na kolenima, padala je toplota.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

i kratke mahove onog brzog unutrašnjeg izgaranja što kadikad nedokučivo nailaze, poput iznenadne milosti, podajući prisnu vrelinu i čudesni čar riječi izgovorenoj na traljavim daskama.

Tako bismo trebali nečiju prisnu blizinu, a tako smo neiskupivo sami! Između njih i nas raspukla je jedna granica, jedan uski no nepremostivi jaz:

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

opažanjem, oštrim čulima, osetljivim telom naslućuju prisustvo drugog sveta, „zvezdanog” i „beskrajnog”, što ih dovodi u prisnu vezu, u saglasno treperenje s promenama u prirodi: u pejzažu, na razlivenim vodama i na večito živim, promenljivim

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti