Upotreba reči pristajati u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Jelica mu dade stručak bosiljka. — Pa, Jelčice, daj mi i jedan pupoljak od ruže; lepo će pristajati sveže rumenilo uz bosiljak! — E, sad bi i ruže!... A šta će ti ruža? — pitaše razmaženim glasom nevino devojče.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Pa da ga ne bijem! — Pa opet: pljus! — Gori si od te marve! — reče učitelj. Pavao se ispriječi: — Nemoj-de mi pristajati na muku, kažem ti, već gledaj svoga posla! Znam ja tebe dobro koji si ti! Učitelj začkilji očima: — A koji sam ja?

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

Nije to ništa tako strašno! Ima još, fala bogu, nedelja, pa eto može i kod nas doći. — Hu! Nemoj mi bar ti pristajati na jed! — obrecnu se gđa Persa. — Nisi se ti, ćerko, još udavala, pa zato tako i govoriš.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Milićević kaže da u seoskoj porodičnoj zadruzi deca oba pola „čim malo odvrknu, počnu pristajati uza starije, i pričuvati se poslovima koji njih u potonjem životu čekaju“.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti