Upotreba reči pristaše u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Kao čineći se svemu nevešt, istupi malo na stranu, pa zađe za vajat. Za njim pristaše i dva opštinara. — Ama ti ništa, Đuko, ne ruča, vere mi — reći će jedan od njih. — Ja, bogme, ne može bolje biti...

— Noćas je baš kao što valja; ljudi umorni, odmaraju se — niko neće opaziti... I tako Simica i Marjan pristaše. Sad se tek otvori živ razgovor i šala.

I tamo-amo svi pristaše na ovo poslednje, to jest da sad odmah odu, i da kakogod uhvate to čudo. Odabraše se njih nekoliko ponajkuražnijih, pa

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Ali sjutra se promijeni kod crkve sve. Istom pop ispriča i kmetovima i starijim ljudima, svi pristaše, i kum-Ninkova domaćica, vesela, uzela dijete za ruku, a tek učitelj kao iz mrtvih: — Molim vas, braćo, i vi,

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Svak povjerova da se njeko čudo desilo. Brne se dugo i toplo molio, pa izađe istijem načinom, samo što još pristaše Kušmelj i Rdalo da ga drže s leđa. Tetka uđe sam sa Pjevalicom i s Brnom.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Ali, opasnost nije smetala Dobrači. Kao što je, nekad, sticao imetak tako je, sada, sticao pristaše: sve mu je polazilo za rukom, ljudi su mu se odazivali i poverenje se lepilo uz poverenje.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

i o Aristarhovom sistemu sveta, jer onde življahu, prema onome što smo doznali, još uvek učenici Aristarhove škole i pristaše njegove nauke.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Postoji u ljudima nešto što ih tjera iz njihovog vlastitog kuta gledanja, nešto što ih nagoni da budu pomalo pristaše svojih protivnika.

Ćipiko, Ivo - Pauci

koji niječu srpsko ime, a u isto doba sramote srpske svetinje, za koje svaki patriota mora da se bori na život i smrt. Pristaše načelnika, gazda—Stjepana, proglase po novinama, za inat toga dopisa, općinu, u kojoj nastavaju većinom hrišćani,

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Veliki Ristovul stiže pod Carigrad s mnogim galijami. Pristaše kod brega imenovatog Edom i otuda morem svaki dan četovahu bijući grad; s proleća čak i do jeseni.

Dopliše s galijami do mesta prozvatoga Sostem. U mali pristanci neki, rđavi ilimani, tamo pristaše na zimište. A kad nasta ciča zima i uzeše duhati jaki vetrovi, ta i sve im se pogruhaše one galije i isporazbijaše se.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

To je bio Mitanča, čorbadži-Petrakijev sin, i čitateljima već dobro poznat iz ranijih glava. Na to rado pristaše svi — i mladenci, i roditelji njihovi.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti