Ćipiko, Ivo - Pauci
Za neko vrijeme, u vrevi đačkog života, tek bi časom pritajani osjećaji oživjeli, i tada bi bježao u prirodu, da se smiri.
crne, goleme oči, ispod obloga klobuka, ne mogu da se smire; ne može da njima zapovijeda, jednako kao da u njima tinjaju pritajani plamičci.