Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Ha-ha-ha-ha! — smejao se Kruška — jest, plakao je. Al̓ ja sam to razumio!... Ne treba to pritužiti čovjeku nego lijepo s njim. Treba ga najprije raskraviti... Ivan zinuo u Turčina, pa se čudi tolikoj čovečnosti.