Obradović, Dositej - BASNE
Bedno je i nesrećno ono opštestvo gdi se u običaj uvodi pritvornost i lažljivost, i gdi ne samo na reč, nego ni na zakletvu jedan drugoga ne smedu se pouzdati; a to je prava istina: da ko
da s čistoserdečnim i poštenim ljudma ima dela, onda je i sam nezlobiv kako jagnje, i tu mu je mrska i skaredna svaka pritvornost i uhištrenije. A kad pak pozna da drugi o lukavstvu i prevari misli, onda i| on ostroumije na pomoć sebi uzima.
Morao bi ko biti smesa zla i dobra i samoveštno lukavstvo i pritvornost, podoban lukavom Šezi, Ludovika Četrnaestoga duhovniku, kad bi zlim kako god i dobrim ugoditi umeo.
basna s velikim ostroumijem pokazuje da nije dobar znak kad ko ne bi rad da se pokaže takav kakav je u samoj vešti. Pritvornost je prirodno podozritelna, nipošto ne da o sebi dobro misliti, i vsegda ono što Latini vele: „Latet anguis sub herba: