Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
A Miloš se s konja poklanjaše, te lijepo dara privataše. Drugi šura sablju donesao salivenu od suvoga zlata, — sablja valja mlogo bila blaga, opasa je zetu o pojasu: „Nosi,
Miloš dara divno privataše. A da vidiš zlosretne punice! Ona nosi od zlata košulju, koja nije kroz prste predena, ni u sitno brdo uvođena, ni na
dođe Kulinovu kneže, Kulinovu svilenu čadoru, pa mu pođe ruci i papuči, pa mu turski boga nazivaše; a Kulin mu boga privataše; pa se Kulin s mjesta pomicaše, do sebe mu mjesto načinjaše, pa mu pruža kavu sa šećerom; al’ se Ivan za nevolju