Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
i lisicu, a nožem posjeko od prve glavicu kupusa po najdebljem kočanju, i presjekao lubenicu s vrha do dna, i malo zemlje privatio, a još nešto da vam pripovidim (a čisto znam da mi nećete vjerovati), jedanput sam četiri jaja od prve s jednom nogom
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
u još snažnijoj slici prikazan je Milić u trenutku kad je dobio lepoticu Ljeposavu i raskošne darove: A kad Milić dara privatio, konja jaše, konj mu poigrava, a zvekeće sablja o bedrici, a žubore puca na prsima, na kalpaku trepeće mu perje.
doratu noge prekrstio, topuzinu baca u oblake, dočekuje u bijele ruke; božju pomoć nazivaše Marku, lijepo mu Marko privatio. Veli junak od Prilipa Marku: „Oj, boga ti, neznana delijo, nijesi li otud od Prilipa, od odžaka Kraljevića Marka?
Grčiću Manojlo, obje noge niz vranca opruži, te u zlatne vrže bakarlije, a iz ruku tamburu odbaci, pa desnicom za mač privatio, a ljevakom vrancu za dizgene, pa govori Novaković-Gruju: „Bliže k mene, Novaković-Grujo!
“ Pa se Iva konja privatio, pa na mejdan ode pevajući, roditelji ostaše plačući. Kad je bio na polju Ribničkom, ugleda se jedan šator beli; pred
“ Ciknu aga kano zmija ljuta, pa on skoči na noge junačke, pa se dobra vranca privatio, pa besedi aga od Ribnika: „O junače, Senkoviću Ivo, igraj konja, pa udri na mene!
“ Kad je Đurađ ugledao glavu, baci mača u zelenu travu, pak on skoči s bedevije stare, pod Ivanom konja privatio, svoje čedo na ruke privati, pak Ivana i grli i njubi: „Vala, Ivo, moje čedo drago, koji s’ babi zamenio glavu, svoj
Čiji li su, kud će po đevojku?“ U riječi koju besjedio, pred dvori mu svati dojezdiše, đuveglija riječ privatio: „Mili taste, Vide Maričiću, moji svati sa Hercegovine! Potegli smo na boga i sreću, a po tvoju šćeru Ljeposavu“.
), svoju seku šure zetu daju, baš sestricu curu Ljeposavu. A kad Milić dara privatio, konja jaše, konj mu poigrava, a zvekeće sablja o bedrici, a žubore puca na prsima, na kalpaku trepeće mu perje.