Upotreba reči privatiše u književnim delima


Radičević, Branko - PESME

XII Stiže doma punan praa, A umoran i suviše. Kako stiže, s konja sjaa, Sluge konja privatiše: Odma u dom on zamače, Na dušeka odma pade, Tuna leže, ni se mače, Ode mislit čudne jade.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

se sjediniše, Tursko carstvo pregaziše, Kraljevine proširiše, Svuda zemlje pregaziše Tužno roblje izbaviše I gradove privatiše, Ma ih tužne okitiše, Sa glavama juančkijem! Mnoge majke prokukaše, Šljemena se prelomiše, A ognjišta ugasiše.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Utom Iva pred šatora dođe, božju pomoć Turkom nazivao: „Božja pomoć, Ribničani Turci!“ Lepo Turci pomoć privatiše: „Zdrav, junače, Senkoviću Ivo! Koje dobro, Senkoviću Ivo? Koje dobro, što si do nas došô?

Gospodara sluge poslušaše, otvoriše na avliji vrata, pod gostima konje privatiše, konje vode u podrume donje, mile goste na bijelu kulu.

se kamena s ramena i skakahu skoka junačkoga; kada dođe Daničiću Vide, on Turcima turski selam dade, Turci njemu bolje privatiše: „Dobro dođe, neznana delijo!“ Al’ da vidiš Daničića Vida!

Bojno koplje vukom pokrojeno, tj. obavijeno vučjom kožom. Lepo Turci pomoć privatiše, tj. „božju pomoć“, pozdrav. I bez rane i bez mrtve glave, tj. da te ne ranim ili ubijem.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti