Upotreba reči privatnu u književnim delima


Nušić, Branislav - POKOJNIK

ĐURIĆ: A brak je gospodine, jedan od prvih osnova društva! I šta dalje: hoće da preotme imovinu, privatnu imovinu! SPASOJE: I to je: moju imovinu. ĐURIĆ: I najzad hoće da unizi, da obori, da zgazi autoritet.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

pravio uvek pola santimetra duže, tako da s njegovim zubima niko nije mogao da zatvori usta, dok ne bi otišao u njegovu privatnu ordinaciju.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Austrija nije davala pasoš vojnim obveznicima, a konfiskovala je privatnu imovinu vojnom beguncu. Pomenuti klub vodio je igrače na zajedničkom pasošu. Prešao sam dakle u Beograd i ostao.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

bez »poniznog« javljanja, a Glavna Kontrola posle ima muke dok reši: kako da računa tu »poniznu« reč — u zvaničnu ili privatnu. Ali je sve to ništa prema onome, kakav je kapital pravio njegov »područni personal« od te čudne poniznosti.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Godine 1792 otkazan nam je naš stan u Arsenalu, a mi se preselismo u jednu privatnu kuću na bulevaru de la Madlen. Moj muž se sasvim i isključivo posvetio nauci.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Sudbina naša ne dopušta nam da živimo za isključivo jednu, čisto privatnu stvar. Paradoksalno zvuči ali ja bih rekao da čisto „luksuznog” Jevrejina nema.

Imaju privatnu jevrejsku osnovnu školu, i, rasejano po gradu, dosta preduzeća i magacina, većinom bez ispisanih imena i firmi.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti