Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Kapetana odmah minu ljutina, a još se drži namrgođen. »Šta činiš ti tamo, more?!« priviknu na Đuku i kao popreti glavom. »Sad, sad, gospodine — eto me!
Tamo u Lajkovcima ne zna ga niko. To reče pop, pa se okrete Vuji i, videvši da još nešto petlja i veže oko terkije, priviknu mu: — A zar ti, more još nisi uzjahao? — Sad ću ja, popo, sad!
— Nešto vrisnu i pobeže! — Ih, bruko moja! — uzviknu pop i pljesnu se rukom po kolenu, pa ljutito priviknu: — Pusti uzdu tom konju, ludače! Zar ne vidiš da ćeš se preturiti u tu jarugu? To reče, pa ljutito ošinu konja.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Ja to ponavljam: MORA. Imaće da se priviknu i nauče kameralnim zakonima. I varmeđskim zakonima. Nošenje nezakovanih mrtvačkih sanduka je zabranjeno.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Bezopasna. Drugi je bio: vežba bojnim mecima. Vodovi su imali da napreduju, uz vatru rezerve, i da se priviknu fijukanju metaka iznad i pored glava. Stvar je bila mnogo opasnija.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
nevolji đe mu nema glavna prijatelja, pade na um, pa se dosjetio za njegova hrta Karamana, koga voli nego dobra đoga, te priviknu iz bijela grla (ostalo je hrče u aharu).
nešto se bane domislio, viknu bane iz bijela grla nekakoga hrta Karamana, što je hrče na lov naučio; viknu bane i opet priviknu, skoči hrče i odmah dotrča, te banovu ljubu dovatilo.
Kad to začu Oblačiću Rade, on okrenu debela đogina, ode brzo na gornja vješala, te priviknu na katane mlade: „Ne vješajte dvije vojevode, mene ih je Đurđe poklonio!
Posluša ga Jovan kapetane, te priviknu na gradu tobdžije, i priziva stara Nedijeljka: napuniše trideset topova, napuniše Krnja i Zelenka, napuniše, pa ih
imaju nepogodna druga, a na konju nesretnu đevojku: đevojci je vrlo žao dara, a najviše od zlata košulje, te priviknu iz bijela grla po imenu dijete Maksima.