Upotreba reči privila u književnim delima


Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

za povijanje, Na primer, ne valja da majka savija detinji povoj od sebe, nego ka sebi, da bi detinju milost ka sebi privila.

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Naravno da se pri tako velikom preduzeću ovo mora računati u sitnice: jednu ženu ošinu trn po levom oku, te je privila vlažnu krpu; jedno dete udarila vrljika preko nožice, pa ramlje i jauče; jedan starac se sapleo na ostrugu, pao i uganuo

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

ka dolini reke Švarce, izbijaju iz jedne uske dolinice jedan užurbani potočić i jedna vrckasta stazica, koja se privila uz potočić kao devojka uz svoga dragana.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Ko zna kad je zapravo privila k sebi Paulu. Jer je mladoj Totici i pre pomračenja sunca zavidio ceo onaj svet Totica što se svake jeseni i proleća

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti