Upotreba reči privinu u književnim delima


Milićević, Vuk - Bespuće

— Ne volim ja nju, - reče naglo Gavre Đaković, rapavim i ružnim glasom, — to se tebi samo čini. — I privinu je čvršće k sebi. Ona mu se ropski pokori, bez volje i bez radosti.

Ćipiko, Ivo - Pauci

—Ne možete vi k'o ja! — pecnu ga djevojka. —Da mogu! — odazove se Ivo. — Uzmimo svaki svoju granu. — I on privinu jednu plodnu k sebi... A sunce se sve bolje spušta niza strane dola.

Djevojka se lagano ustručavaše, a on joj sa zadovoljstvom reče: — Evo, sada si isprošena! — i privinu se uza nju: — Uzmi i ovu liru, doda, čuvaj je dok se vratim!... — A kad ćeš se povratit'? — Ne staraj se, viruj, brzo!.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti