Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
ognjicama svojih žudnja, s ponorima svoga bola i s buktinjama svojih radosti, i naše „beskrajno veliko“ , „bezgranično” — priviđali su mi se kao sićušni atom tvari u noktu malog prsta nekog ogromnog zvijera; koji, sa sebi sličnim bićima, u nekom
— pomislio bih u tim časovima; svaki čovjek bezizuzetno, pa i oni najgori i najtvrđi. A nikad mi se ljudi nisu priviđali bjedniji nego u tjeskobnom okviru svoje male sreće.