Teodosije - ŽITIJA
i razveselivši se zagrli vojvodu, uveravajući ga da će sa njime poći. A prizivaše Boga tajnim uzdasima za pomoćnika u napasti, i smišljaše i on delo pobožno a ujedno i prevarno, jer beše okovan srcem u
A sveti tajnim uzdasima prizivaše u pomoć Višnjega, govoreći: „Izbavi me, Bože, od neprijatelja mojih, i spasi me krvnika, jer evo, uloviše dušu moju.
ih odaždiv i umom kao na nebesima da je, i uvis prepodobne svoje ruke podigavši, iz dubine duše zovući, bezdnu milosti prizivaše, govoreći: „Vladiko svedržitelju, Gospode Isuse Hriste, Bože naš, Sine i Slove Boga živoga, koji se iskoni sa Ocem i
A kralj, primirivši se sa svetim, češće ga k sebi prizivaše i njegovim rečima o Bogu naslađivaše se. Ganut, reče svetome: — Tvoje reči, oče, unose u dušu moju neku neickazanu
Patrijarh mnogodnevno prizivaše svetoga i bivaše s njim zajedno za trpezom, naslađivaše se ljubavlju, a sveti pitajući nauči se u patrijarha u rasuđivanju
I ušav u pustinju, skri se od nje. A ona, probudivši se i ne videvši ga pokraj sebe, po imenu ga ištući prizivaše, i kako ga ni posle dugog traženja ne nađe, shvati da je odbegao od nje kao što je isprva mislio.