Jakšić, Đura - PROZA
A i našta ti lažljivi svedoci?... Ta svi su osuđenici na krvavome sudu priznali da ne mogu snositi madžarskoga nasilja, svi oni ispovedahu jedinoga boga... boga slobode...
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
Ispovedio je već i on Melaniji i ova njemu najpre simpatije i naposletku i samu ljubav; a to su isto i oboje priznali pred roditeljima, i već onako privatno, i kao krišom, izmenjali i prstenje.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Ni pred kim nije glavu saginjao. To su mu, čak i Mitropolija i opštenarodni sekretar naš, Nenadovič, priznali. Ali, eto, sve je to ta ćerka izmenila. Udaje ćerku, poslednju svoju radost u životu.
Nušić, Branislav - POKOJNIK
To je tako prosta stvar. Mi ne možemo priznati da je on živ; to bi bilo protiv naših interesa kada bi mi priznali da je on živ. Ponašaćete se, dakle, kao prema pokojniku. ANTA: Kako to misliš: je l' da se prekrstimo kad ga vidimo?
SPASOJE: Na taj način bilo bi sačuvano imanje i ugled moj i vaš. PAVLE: I u tom slučaju vi bi priznali da sam ja živ? SPASOJE: Da, u ovako izuzetnom slučaju. PAVLE: Ne razumem nešto samo: vi nudite kćer koja je verena?
Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
Probude putnike pa i njih na ispit. Lopovi su sve priznali, a ino nisu ni mogli, jer je svedoka bilo dosta. Drži se sud, i svi budu na smrt osuđeni, na vešala. Prave se vešala.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Niko još, nikad, nije izbegao svoju sudbinu. Došao sam dakle u Beograd, na Univerzitet, u februaru i priznali su mi, posle malo gužve, dva semestra, sa Univerziteta u Beču.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
— Petronije Svilaru, razmisli se dobro; svi su, eto, tvoji drugovi priznali. i debeli, obrijani civilni policajac priđe mu bliže.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
— Malčice ste trivijalan u vašim metaforama, primijetio bih. — Ne mari! Glavno je ideja!... A čim ste priznali tu povlasticu makar kome, time ste sjeli na onu beskrajnu vrpcu graduelnosti...
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
Nijedan od prisutnih nije pomenuo Vilarda Gibsa. Kada sam pomenuo njegovo ime, iskreno su priznali da nikad nisu čuli za njega. A za to nije trebalo kriviti ni njih ni Jejlski koledž.
i ja smo izgledali zbunjeni, pokazujući da smo bili prekinuti u žučnoj verbalnoj diskusiji, što je Helmholc zapazio. Priznali smo da smo žučno raspravljali o nečemu i kadaje saznao o čemu se radi, nasmejao se i predložio obojici da pročitamo
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
smrt devojke, bili sasvim daleko od toga da smrt njenu hoće, zbunili su se, preplašili, zaprepastili, i odmah sve priznali. Krivci su: kaplar Radovan, tri policiska stražara, i Mija Frušić... Varošica izgubila potpuno moć govora.