Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Od života njemu je ostajao jedan »bledi prizrak umrlih snova« i on je najradije pevao »sumornu i hladnu pesmu«, »himnu vekova tavnih«.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
” „Gledam ga, glave pogružene, Tako je krhak: senka, prizrak! Vidi se, tu fali ruka žene, I ja bih pristala možda... ipak...
Rakić, Milan - PESME
I nigde jedna uspomena da se ko prizrak u njoj javi, Nijedna nekad draga žena, Nijedna rana što krvavi, — A pomrčina mirno pada Na razvejana pepelišta.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Katkad prizrak onog što bi trebalo prodere koprenu i mutno bljesne u pukotini svijesti. No odatle pa do kretnje koja navlači jorgan
Ilić, Vojislav J. - PESME
Tvoju sedu glavu Ne položi u grob tako burno vreme! Možda čekaš snova poništenu slavu, Taj bleđani prizrak budućnosti neme? 1880. LjUBIM TE, DUŠO!
Ozaren buktinjom slave, On tajom žudi, il' kroz noć sumorno bludi, Kô bledi prizrak umrlih snova i jave I tihom pesmom, i blagim nebeskim glasom, On s tugom budi prošlosti davno vreme; I smerne zvezde
zasipa ravni; Gde slavuj ne peva slatko u tihi suton i tavni; Gde crna breza samo, pod vetra studenom rukom, Kô tajni prizrak se niha, i tužnim šumori zvukom. I ceo božji dan On gleda pusta polja, gde gola strnjika raste, I sneva drugi san.
Tamo gde mirta širi hlad I vreme blaži grudi, Ljubišin prizrak svêtô, mlad, Spokojno, tiho bludi. Kô srpskih gora mladi bor, Primorja čedo milo, Pohodi neba zračni dvor I mira ljubi