Upotreba reči prizvukom u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Isakovič joj to reče, ni sam ne znajući šta govori, a sa prizvukom podsmeha. Bio se setio one Črnogorke iz lazareta. Gospoža Evdokija, međutim, trže se, i podiže se na kolena, pa ga za

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— Je li dosad kažnjavan i osuđivan? — Ovo mu je prvi put — utače se stric Nidžo s lagašnim prizvukom samilosti. Zakucaše me tako s desetak pitanja u narednikov „tefter“, a kad žandarmi zamakoše niz put, iza njih ostade

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Kletve mogu da budu strašne, varvarske i svirepe, s prizvukom tragike (Usta ti se na zatiljak okrenula! Manji umro, no što si se rodio! Majka te u studene oči celivala!).

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Zato neću upotrebiti riječ „eliksir”, a još manje riječ „besmrtnost“, koje bi svojim metafizičkim prizvukom zamutile kristalnu racionalističku čistotu čitave stvari.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Uvek sam visoko cenio očevo mišljenje, ali ovog puta nisam mogao a da se ne nasmešim sa prizvukom ironije, što ga je naljutilo. Kada sam primetio srdžbu u njegovim krupnim crnim očima, skočio sam i pobegao.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

otužne sentimentalnosti u kojoj su se začele —, iako se sve češće, čini mi se (a što je takođe razumljivo), javljaju sa prizvukom nekog polušaljivog ačenja ili podrugljivosti svih stepeni, od razneženokorbene do hladno kivne...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti