Upotreba reči pričo u književnim delima


Ćopić, Branko - Čarobna šuma

“ Jednoga dana, priča nam kaže, drugovi pošli da Vrapca traže. Sivku je pričo Njakalo stari da tamo silno magarce cijene, vidjeće, kažu, čudesne stvari: magare časte kud god se krene.

prilazi veče noseći sivi veo, kraj male peći, vrele i budne, starac je priče pričao čudne, a naš je mačak preo. Pričo je starim potmulim basom o dobroj ribi sa ljudskim glasom.

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

Posmatra Mileta, gleda prema šanku. S mukom se spušta na stolicu. Vraća se Ikonija.) IKONIJA: Da mi je ko pričo, ne bi mu verovala! Stoji i govori, a pred njim nigde nikog! (Primeti Anđelka) Ja moram da sednem! Ćoro! jesi to ti?

(Ulazi islednik) JAGODA: Znaš ti šta govoriš? IKONIJA: Kolko sinoć, pito za Vukosavu! Pričo i za nju! I za muža u Nemačkoj! I za tu ekonomiju! I kuvanje! I da je ostala u drugom stanju!

I da ne kaže: šišmiš, nego: šišmiš! Ja moram da sednem! Posle ga nađemo tamo iako pretučenog! A onda pričo i za sve to na stanici. Mislio da si Vukosava, ličiš na majku... Cmiljo, pitaj ovog šta oće, meni se noge osekle!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti