Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Pa i meni se nešto čini da jesi — raznježeno kaže seljak i opet širi ruke. — Priđider, kumiću, da te još jednom vjerno zagrlim širom naše napaćene zemlje.
— beči se seljak. — Ne dao dragi bog tako nešto ni pomisliti! — pobuni se stražar. — Zar moj najrođeniji kum? Ma priđider da te cmoknem, rode moj. — Eto ti, de. Znao sam ja da ti na svoga kuma nećeš baciti ružnu parolu.