Upotreba reči prkosan u književnim delima


Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Ćute oboje. A ovamo gledaju se krišom ispod oka, a oko usta im igra prkosan osmeh. Ona, u tesnom jelečetu, povezana šamijom, s nestašnim i prkos1 Filiziti — kidati izdanke na korenima duvana.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Ko je taj što govori neistinom? Da li je i on jedno Ja, nalik na moje? Da li je vaistinu toliko velik, prkosan, nerazmrsiv? Ili je taj pravi protivnik svetog — jednostavan, razborit, nezamrsiv?

Ćosić, Dobrica - KORENI

— Starac se penje, pada, seljaci viču, smeju se, i podižu ga na kasu. Starac se uspravi i učvrsti, prkosan, važan, kao spomenik. — Ide vojska! — maše selak trčeći prema njima.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

izviruju da vide komandire na konjima, gega on pozadi bataljona, iskrivljen prepunom kantom, zaduvan, znojav, ali vedar i prkosan.

u sunce, unedogled, da široko, eto samo to, da široko otvorim oči, da iskidam lance, da se oslobodim, da budem jak, prkosan, strašan drugima, kao zver strašan drugima... I tu, ponova besnim, ustajem, jurim natrag kući.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

I branila ih od Arnauta i spahija. A on prkosan, bogat i pomaman, hajduk i sveštenik, zatočnik i krvnik, od šale ubojica i veliki vitez, uvek na hatu i s puškom preko

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Svi se pritajili, samo je vetar fijukao. Zastao sam zbunjen zbog svoje snage i zdravlja. Možda im zbog toga izgledam prkosan. Ali u njima kao da su utrnuli osećanja i saznanje.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti