Upotreba reči progone u književnim delima


Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Ušli smo već u opasnu zonu. Sagibamo se od strašnog praska i vijamo besciljno, kao zveri kad ih progone. Konji drhte, a i mi smo usplahireni. Veli Gruja: — Kad bih znao da mene gađa, umeo bih da se čuvam.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Kose moje na sablju vrazi moji vijut i nogama tlaču me, a po licu bijut; čada moja progone, Marsu ljutu daju, i tim srcu mojemu žalosti zadaju.

Jošt mi se srce i čuvstva od strave povratila nisu, Al dva velika hrta sad progone hučno mi stado; Pogledam: Turčina spazim besna na velikom hatu Kako silovito nagoni kerove, bije pištoljem.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

U istoriji manastira Đurđevih stupova obrađen je lik ktitora, Stefana Nemanje, koga zla i nepravedna braća progone zbog njegove ktitorske delatnosti, ali ga patron manastira, sveti Đorđe, spasava i pomaže mu da se uzdigne na presto.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

“ A naročito: „Ljubite svoje neprijatelje i molite se za one koji vas progone, kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Oslobodi nas od zla plivajućih u ovih rekah, štono su vode zle, jezičaske i nas progone i našu crkvu rade da potope. I tužimo se na njih pred svetiteljem što se iz Tebe rodio: »Spasi me Bože, jer prodreše

dokonali, i pravovernu našu vojištansku gospodu, — junačne nad naši neprijatelji u razboju da ih pokaže: da razbijaju i progone zlotvore kojino na nas mrze i zlobe nam, noseći se s nami i obeđujući nas, da ih Gospod s krstnom silom nizloži pod

Međusobom isto mirstvujemo, Ako nas s rugom i podražuju koji tuđoverci s preotimanjem našega dobra i iz vilajeta progone, − ne so tim da i Boga nam preoteti mogu i izagnati ispod njegove mu snažne ruke, nit se oni kurtalisati mogu od

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti