Dučić, Jovan - PESME
Tada satrap reče: — Laži ga. Kaži mu da si žena koju su proterali zbog vrline iz neke daleke zemlje u kojoj se vrlina progoni, i on će te sažaljevati. Kaži mu da si mučenica, i on će te voleti.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
kao najvećeg slovenskog vladara no i kao prosvećenog vladaoca, filozofa i reformatora na prestolu, koji iz svoje zemlje progoni glupost i divljinu. Orfelin je taj svoj posao radio dugo, nekih pet godina, i savesno.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Ovcu već možeš i za rep vući, ona se ne zna valjano tući. Progoni mačke. Moram ti reći: to ti je stari običaj pseći. Na mjesec laješ?
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
Mislim da je na ovom svetu sve jasno. Ko može lupati noću na vrata? Neko ko te spasava, ili neko ko te progoni. Onaj ko te spasava dolazi mnogo ređe od onog ko te progoni.
Neko ko te spasava, ili neko ko te progoni. Onaj ko te spasava dolazi mnogo ređe od onog ko te progoni. Onaj ko spasava mora se tražiti, preklinjati da dođe, slati mu poruke, po svim glasnicima i glasovima kojima možeš da
Ćosić, Dobrica - KORENI
I da ne pocrveni na srdžbu njegove ljubomore. A Tolu još više i glasnije da progoni. Boji se. Možda nije istina? Jeste. Nikad njoj nije toliko zadocnilo. Jeste! Vikala bi. Jeste. U njoj je. Oseća ga.
Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA
koja mu iste stvari pruža): Blagodarnosti blagi znaci Solncu jesu podobni, S blagodatni koje zraci Tmu od svjeta progoni. Skorb i tuga iščezava Ravnje svaka so svjeta, Ljubov tepla gdje počiva, Prijateljstvo gdje cvjeta.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Nema, ah, Đorđa, visokog duha, Kom' srce zraka podiže nebesna, Da Srba brani, vraga mu progoni, I stub utvrdi slave rodu — — — — — Pa ipak, i pored sve svoje amorfnosti, „rasutosti“ i nepouzdane povezanosti u
Jakšić, Đura - JELISAVETA
) VUKSAN: Ja rekoh, Al’ ko s Latini lomi pogaču Il’ će poludet il’... ...budi bog s nama... Radoša on da progoni!... (Vuksan odlazi.) RADOŠ: E sram te bilo, seda starosti! Kad te ovako ludo derište Ovako grozno može mučiti.
(Vuksan odlazi.) RADOŠ: E sram te bilo, seda starosti! Kad te ovako ludo derište Ovako grozno može mučiti. Da me progoni?... Da me mušketa?... Je li to Ivan-begov sin... taj Đurđe?...
— Isprva šćaše dece hiljadu, Da ih na kasapište svoje otprati; Posle nam starog oca progoni, A Banovića smrti predade.
— Tvog uma, ženo, čedo pakosno Uzburkalo je besne valove — A valovi su ona plemena Kojima tvoja slatka nemilost Progoni brata, oca, drugove — To su valovi, što zasad krišom, Al’ grozno viču: „Osveta!...“ JELISAVETA: Ti budi stena!
čedo poslati Da ti sa svojom nežnom ručicom Uobraženja strašne nakaze Sve pojavama najumidnijim Iz zabrinute duše progoni... (Izdaleka se čuju puške.
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
čime je pomerio istorijski značaj Nemanjine verske politike - Srbija je odavno bila hristijanizovana, a Nemanja samo progoni jeretike.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
Ako se u pušku metnu tri zrna p. i uskršnja sveća, može se iz nje ubiti veštica (Karadžić, 3, 186). Ako čoveka noću progoni kakav nečist demon, neka se, ako može, skloni u p., i demon mu neće moći ni da priđe (ZNŽOJS, 6, 149).
Ilić, Vojislav J. - PESME
ove sure stene, Mahovinom sedom što se krije sva, Valovi stoleća o koju se pene, Ostavljen i tužan dozivljem vas ja: Vas progoni zima u predele juga, Iz predačkog kraja mene goni tuga.
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
Nevinog, ako je već nevin, nije potrebno ni braniti; krivoga, ako je već kriv, progoni sam zakon i bez advokata. Stoga je najbolje nemati posla ni sa nevinima ni sa krivima, utoliko pre što je vrlo teško
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
glavi mu kala od kurjaka, nešto mu se u zubima crni kao jagnje od pola godine; kako stiže, on zametnu kavgu, i progoni straženje mimo prve, pogubi ti kuma i đevera“.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Siroti dječaci, nastradaće kao vo u kupusu. Da se on sam nadmudruje s dječacima, da ih progoni i juri s tuđih voćaka, iz bašta i oko potoka, to mu je bilo sasvim prirodno i na mjestu.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Od sviju poštenja nestaje. Sluge s gospodari, učitelji s učenici u neverstvu, u opadanju, progoni borave. Nemarni ni poslušni nizašto, srama ni stida, požaljenja li koga ni u koga nesta.
Tako i Hristos progoni jedovitu silu od čoveka. U jedno dobi sveti bogoslov Jovan znano popi otrovnu čašu vina u Hristovo ime što mu je bio
HROSOLIT KAMEN Jest Hristos hrosolitom. Hrosolit kamen, ko ga ima kod sebe, progoni od čoveka svaku tugu, nevoljnu brigu i dert sa srdca mu i s uma, te ga vesela i friška slobodna čini.
Tako i Hristos od pobožnih ljudi koji ga sve na pomoć sebi prizivlju on progoni od njih svaku nemoć, raslabljivanje, snebivanje, tugu i grižu, te ih čini freške vesele.