Dučić, Jovan - PESME
SLUTNjE Taj zamor bez sna i bez pomoći, Bez želje za pir i za lovore: U ove moje gorke ponoći Sve slutnje dođu da progovore.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
To vam je na amanet, pa sad gledajte! Hoće oni štogod da progovore, ali se zagrcnuli, pa samo kašljucaju. Poćuta pop i odmori se, pa onda, ustežući se, nastavi: — A moje dijete...
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
ovaj užas i mrak pakleni, u ovu hučnu vrevu i životnu igru dole; treba li živo pustiti onim instinktima i strastima da progovore sopstvenim svojim ognjenim jezicima, i tako sav ovaj neodređeni nemir što ubija, ugušiti aktivnom snagom, onom potrebom
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Ovi se krenu te dođu sunčevoj materi. Ne nazovu joj ni pomoz-bog, nego odma progovore joj: — Poslala nas mesečeva mati da nam kažeš čija je devojka — pa i njoj kažu sve kako je bilo i kako se prepiraše.
Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA
Muški posle izvesne pauze pale cigarete, a ženske radoznalo razgledaju nameštaj i sve oko sebe, progovore šapatom među sobom ili samo razmenjuju poglede.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Takve su naročito zaricalice, pesmice grube sadržine, kojima se deca uslovno zariču da ne progovore — i razbrajalice. Razbrajalice, ili kako ih narod zove „brojanice“, su kratke pesmice, zasnovane više na ritmu i
Kad orô leteti zaboravi. Kad pođe sunce natrag. Kad psi budu ljudi, onda ćeš i ti biti čovek. Kad ribe progovore. Kad se zubima za zatiljak ujede. Kad se otopi lanjski sneg. Kad se rodi na zapadu sunce. Na kukovo leto.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
Gospodar Jovan stiže u podne: tako se razmimoilaze. Imali bi, zaista, o čemu da progovore. Jovan bi da pita svog imenjaka, mlađeg gotovo čitavo stoleće, da li je i njemu išla ona jeza uz kičmu kad su ga
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Noćas se dobro promisli... Ali ne zaboravi da mi ovde imamo takve majstorije, od kojih i mutavi progovore... — završi kapetan, i tako se značajno osmehnu, da Đurica oseti kako mu se koža pod košuljom nabira. — Vodi ga!
Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE
Kako to, oca mu, ne pomisliš malo: ovi činovnici padoše s nogu radeći, pravo je da se odmore i da kao ljudi progovore reč-dve. MILADIN: Pa, ja... ŽIKA: Šta, pa ti? Čekaj, brate!
Ćipiko, Ivo - Pauci
On se umiješa među nju i potraži Mariju. U gomili sastadoše se njihovi pogledi, nu ne mogoše da progovore ni riječi. Nastade tajac i hitro shvaćanje zadnjega rastanka...