Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
izbjegao tvoju sudbinu, ali, evo, ima neko doba kako me, za mojim radnim stolom, osvoji crna slutnja: vidim neku noć, prohladnu, sa zvijezdama od leda, kroz koju me odvode neznano kud. Ko su ti tamni dželati u ljudskom liku?
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Istog trena iz dubine hodnika začu se jasno i ponovljeno: — Ej, ej! XV Jesenje sunce već je bilo ugrijalo prohladnu sjenovitu jutarnju šumu, a od Jovančeta i Mačka još ni traga ni glasa.