Upotreba reči prohoru u književnim delima


Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Nije laž. Živi ljudi još to pričaju i kunu se. Naskoro žena umrla, brat u manastiru, Svetom Ocu Prohoru, | umobolan svršio. A on opet otišao na ta svoja putovanja i lutanja.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

No ovakav kakav sam, po Prohoru, nisam bio nizašto. Glava mi je ćoškasta, kosa tršava i čekinjasta. Ruke su mi dve kvrgave motke s mlitvim mesom i

Ja znam da si je ti poslao. Zar je ona tvoj glasnik? Ne daš Prohoru da se vine u tvoje visine, ostavljaš ga dole u blatu s krastavom žabom da se nateže, s njom da druguje, veliš, Prohor i

Najčešće hvatam sebe kako mislim o Prohoru. O načinu na koji je živeo i o načinu na koji je umro. Da nije bilo njegove čudovišne smrti, sav bi Prohor mogao stati

Nijednoga trenutka nisam poverovao u tumačenje koje je odmah po događaju izrekla manastirska bratija: da je Prohoru od patnje pomračio um, da su mesto boga u njegovom srcu zauzele neke volšebne tajne sile od kojih nije mogao da se

Zabranio nam je da razgovaramo o Prohoru i o njegovoj smrti. Naredio nam je da se prepustimo spasonosnom zaboravu. Trave su livadske, kao da su bile u nekom

po Prohorovoj smrti ja sam pretraživao livadu, tražeći u travi njegovo čuveno raspeće jer sam video da ga na mrtvom Prohoru nema. Slutio sam da je tu negde, na livadi, odbačeno jednim besnim hicem i da ću ga sigurno naći samo ako se potrudim.

Sve je tu skladno: glava, trup, udovi; sve je u savršenoj srazmeri, kao da je Prohoru nekom volšebnom silom i umećem pošlo za rukom da najlepšeg muškarca smanji do veličine svoga krsta, da ga odrveni i

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti