Jakšić, Đura - PROZA
Ja sam ih video. Behu to bleda, uvela lica. Jedan srednjih godina čovek ležao je od rane, kuršum mu je kroz slabinu projurio — za nekoliko oka kukuruza umal’ ne pogibe. Hteo je krasti. Siromah! Možda je i gladan bio?...
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
- Šta bi onda radio? - Bez Mardohaja ne bi došao ni do jedne arapske knjige više. Zbog tebe sam kao lovački pas projurio i pronjuškao celu Španiju. Sa svojom ćopavom nogom!
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Svježe proljetno jutro. Na cesti lokvice od noćašnje kiše. Kako sam prekoračio preko praga, mimo mene je projurio automobil i zaštrapao me kosim blistavim rafalom kapljica, ravno ispod koljena.
Ćipiko, Ivo - Pauci
stube stare kućetine, uvijek ga je obuhvatala neka ugodna jeza; redovito nastupaše sladak drhtaj po cijelome životu. Projurio bi kroz tamni, zadušljivi hodnik, i odmah, čim bi u sobu ulegao, prislonio bi se na otvoreni prozor.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— pitao bi on. — To je prošao dugonogi Stric u stričevim opancima. Ovaj sitan zadahtan trag: to je projurio Đoko Potrk. A ovo ivicom druma, prepleten dječji i pseći trag: svak u selu zna da je to trag Nikolice s prikolicom: