Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA
Spasić, nezaposleni građanin Mića Stanimirović dr Petrović, advokat Simka, Agatonova žena Vida, Tanasijeva žena Gina, Prokina žena Sarka, udovica Tetka Danica Događa se svakad i svuda.
TRIFUN: Kako nisi rod? GINA: Pa tako, rod mu je prva žena Prokina, a ne ja. SIMKA: Pa za čiji se ti račun, boga ti, toliko isplaka? GINA: Za Prokin račun.
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
— Iju! Kakvo je to pitanje? — zgranula se namirisana udovica. — Pa mama kaže da si ti matora kao Prokina kobila. Tako isto okružnog načelnika, kad je o slavi došao, pitao sam: — Da l' imaš ti, čiko, rupu na glavi? — Ne!
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
RANO LETE PRVI DIO I Iz gusta ljeskara na ivici Prokina gaja, javi se glas kukavice: — Ku-ku! Ku-ku!
Oho, evo ga! Evo još dvojica! Iha, brzo hvataj, u njedra trpaj! Naš bjegunac, zadihan i crven, već je bio na ivici Prokina gaja.
Gdje je? Kad mu Stric ispriča za Jovančeta i za Tepsiju, Đoko samo veselo podvrisnu i stušti se putem u pravcu Prokina gaja. — O-op, juriš u hajduke! Ubrzo se drumom pokaza i Lazar Mačak.
Kad je stigao već na ivicu Prokina gaja, dugački dječak spazi da mališan s psetom skreće sa seoskog druma pravo za njim. — Kud si pošao? — okosi se Stric.
Dječaka podiđe laka jeza. — Ovdje, kažu, živi drekavac! I on je često, za kišovitih proljetnjih noći, slušao iz Prokina gaja otegnuto i prodorno kričanje nepoznatog stanovnika mračne noćne šume. Ovdje on, dakle, živi. — Drekavac!
— Vidi, molim te, čak ni ovdje ih nema. Gdje bi onda mogli da budu? Kad se prvi put sjetio Prokina gaja, samo je odmahnuo rukom. — Kakav Gaj? Tamo ne smijem ni ja zbog drekavca, a otkud bi se tek djeca usudila.
Praveći se da ide za nekim drugim poslom, poljar je stao poizdalje da se navija oko Prokina gaja, a kad je vidio da nikog nema u blizini, on se brzo uvuče u ljeskar na ivici šume.
Vodimo zarobljenike da im sudi učitelj Paprika. XXV Iz Prokina gaja izmilje na drum neobična kolona. Vezani kanapom sve dvojica po dvojica ćutke su koračali mali odmetnici.
družine — Stric, Mačak, Potrk, Vanjka, Nik, Nikolica, Lunja, i sam Jovanče — bili su na okupu u jednom ljeskaru blizu Prokina gaja. Videći kola s učiteljem i njegovim prtljagom, Jovanče zamišljeno reče: — Eto ti, ode i on.
Oko Prokina gaja množili su se i ukrštali tragovi zečeva, vukova, lisica, čak i vjeverica. Prosto ne znaš ko je koga gonio, ko od
Nastajalo je jedno drugo djetinjstvo, oprljeno mrazom rata, dječaštvo malog buntovnika, nekadašnjeg vođe odmetnika iz Prokina gaja. III Desetak dana poslije objave rata drumovima počeše da nailaze gomile razoružanih vojnika.
i uveče u krevetu, žmureći, uporno se trudio da zamisli Nikoletinu pod puškom, uniformisana, kako prolazi drumom ispod Prokina gaja. IV Jednog jutra dojuri Jovančetovoj kući dugonogi Stric džilitajući se uz put kao ždrijebe.