Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Kara-Đorđe iskoči na bedem i stade gledati. U taj par pojavi se vojska. Svirke, talambasi i halakanje prolamahu nebo nad Mišarom. Prvi redovi išli su bezbrižno, zaturili šare na ramena kao vrljike...
Eno, onamo se jedna porađa!... — reče jedna žena. I tako je išlo. Jauk i zapevka prolamahu nebesa. Jedan starac reče: — Ovo se i bog — bože oprosti — digao na nas zajedno s Turcima!...
Milićević, Vuk - Bespuće
I on sleže ramenima. Svejedno. U tom času zabrujaše zvona sa katedrale Zdravu Mariju i prolamahu vazduh svojim punim i širokim zvukom.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Deca razdrljena, ljudi bosonogi, žene bez uvijanaka, za spavanje podbrađene. Piska i kuknjava nebo prolamahu. Kako je koje prilazilo tako se bacalo na mrtva Jablana.