Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Stojan ga samo zagrli... I na krvavom razbojištu nastade veselje što je nebo prolamalo... Odjekivali su od vesele pesme oni luzi i dubrave što su vekovima jauk pronosile...
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Kad se Gospodar primače, ljudi poskidaše kape, a zatutnjaše puške, da se, štono rijek, nebo prolamalo. Naprijed je išlo nekoliko perjanika. Vladika, u svešteničkom crnom odijelu, na bijelu konju.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
masa od onih ratnika nije razlikovala, pa je sve ukupno na gromki četvorokratni pozdrav otpozdravljala da se sve prolamalo sa: „3dravo! Zdravo! Zdravo! Zdravo!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Ne odgovaraj!... Prenesi dalje! — naređivao sam polako. Muskuli su bili nabrekli. Puške napete. „Ure, ure, ure!“ — prolamalo se iz bugarskih rovova. Ali se otuda nije niko pojavljivao. Sa naše strane nije planula nijedna puška.
— mislio sam na onoga vojnika koji se držao za konjski rep. U visinama, gore, krkorilo je neprekidno, prolamalo se gromoglasno, još jače, slivalo se u urnebesnu riku, pa se valjalo s jednoga kraja na drugi...