Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
Zapali se munara usred varoši. Proleti jedno đule i baš u meteriz, gde su oko 200—300 Cigana od kamenja meteriz načinili na Zabučju, a kad đule pade iza leđa
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Udariše joj suze i poliše one lepe, jedre obraze... — Kud ću sad? — proleti joj misao kroz glavu. 10. BLAGOSLOV BOŽJI Stanko je spavao i sanjao lep san.
Dučić, Jovan - PESME
Nedaleko od njega u jedan grm pade jato crnih kosova. Iznad njega u velikom suncu proleti belo jato golubova. VEČERNjE PESME Oturivši svoje ogromno kameno ralo, ispravi se Adam.
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
kad ga ča-Nića duhne sa lule; proderaće se naskoro lepa i šarena slika ta, kao tanka paučina što se prodere kad bumbar proleti kroz nju, — čim samo prvi paor jutros prođe kraj spavaćiva Niće, i vikne mu: »Broj’tro, ča-Nićo!
Radičević, Branko - PESME
83. Uze kavu pa novine, Sve proleti kano vijar, Pa da bolje vreme mine, Juriš opet na bilijar. A kad dođe do šest sata, Oseti se svoga zlata. 84.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Nebo je sivo, tmuro. Brda i bregovi crne se i nepomično ocrtavaju. Cela je zemlja vlažna i mrka. Pokatkad proleti jato gavranova, ali ne grakće, već samo šušti i brzo se izgubi u mrku daljinu i maglu.
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
Bože, kad pre izraste ovo dete! Kako proleti vreme! Kolko do juče igrala se ispod stola, ma sećaš li se? Bože, kad pre izraste! Vidi je, vidi samo kako gazi...
Započinje konverzacija. I baš onda kad anđeo tišine proleti kroz našu trpezariju, a maman i njene veštice iscrpu prvi deo večernje teme — nas decu, na vratima se začuje strahovito
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
A kada vetra udari val, njima se čini — proleti ždral. Jeseni jedne, tmurnoga dana, kraj mlina ja sam prošȏ tu me sretoše drugovi stari: Žuća i mačak Tošo.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
Naši putnici naiđoše na oborenu kladu na samoj obali, pa, gotovo ne sporazumevajući se, posedaše na nju. Proleti slepi miš i zapara tanahnim krilima pored samih njihovih očiju; projuri tiho, bez šuma, vodeni kos, vraćajući se
Potom obori glavu i, zamišljena pogleda, pređe preko dvorišta. Ljubica je sad prvi put vide izbliza. Proleti joj kroz glavu sve, što je znala o njoj : muž joj u vojsci, oženjen još od osamnaeste godine... svekar neka dobričina...
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Povuče dim i pusti ga na prozor. Dim se izvi u visinu, proleti pored ćerčiva i ode napolje; za njim odoše i njegove oči. Sad nije mislio ni o čemu, već je gledao u ono najveće crkveno
Pandurović, Sima - PESME
Mladosti povest ipak se ispreda Kad proleti žbun i staro drvo koje, Poznata staza, vijugava, bleda, I draga mesta što žalosna stoje, I uspomene rasute bez reda.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Bilo i prošlo. — Ama, čoče, nijesmo o tome potonju rekli? — Jesmo valaj!“ rekoh ja, pa mi mučna misao proleti kroz glavu. Mislim sam u sebi: ne bi on ovako obezočio da nema zapleća. Da nije zasjeda!
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Jedan put kad su sedili pred kućom, proleti onuda veliko jato ždralova, a jedan ždral pred svima izmakao pozdravo. Gledajući žena ždralove reče mužu: „Vidi,
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
onda bi se ukočio i pritegao vođice, dižući prašinu i divljenje, a kad ugleda Zvrljevo, onda obode pomamnoga „bilca“, pa proleti preko prljušâ, na kojima čeljad okopavaše kukuruze. Niko ga ne poznade.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Ona zgodnije nasloni glavu, uzdahnu isprekidano, spreči da plane nov osmeh koji se fino zače, lako zaleprša, pa proleti i ponova reče: — Pa?
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Ali, čim se je hvatio, kad nestade konja, a ispred, cara proleti lisica i ode bestraga. Našao se car u čudu što to odjednom bi.
Jedanput, kad su sedeli pred kućom, proleti onuda veliko jato ždralova, a jedan ždral pred svima izmakao pozdravo. Gledajući žena ždralove, reče mužu: — Vidi,
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
A vi tako mirno, tiho Prolazite prostor sveti, Ta veći se šušanj čuje Kad mušica gde proleti. »Srpske Ilustrovane Novine« 1881.
Učini mi s’ kô da vidim Mesečara, sonanbila, Koji bole srca svoga Mesečini poverava, Na jedared jedna misô Proleti mi kao žunja: Boži, beži — jer ti znadeš Opasno je sonanbil’ma Kad ih kogod nesmisleno Po imenu njinom vikne.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Uvek kad se začuje zviždanje granate, moj konj prestane jesti i naćuli uši, a kad granata proleti, on frkne na nos i produži s apetitom svoj ručak. Kad sam ovako na zgodi da opišem šta se odjutros desilo.
Nastasijević, Momčilo - PESME
Krotinom ćuv to mrzli razjede kam. I jer lek si, jer toplo bude svima, čudno me u proleti ovoj zima. Lek si, bolujem te sam. VIII Lek si, dublje tim leka mi ne.
stazi te krivuda, plavetnoj zaludu meti te obriče čuda; hod ovaj samo će doneti, bez jeseni zimu, leto bez proleti. 6 I znam, i ledi me znanje — šturo je ovo, stopa u stopu tkanje.
6 Jeseni svih zlata, beline zima, plavetnila proleti, rumeni leta, čudnu pričamo priču. IZ MEĐULUŠKOG BLAGA PESMA NEZNANCA (І) Međulužjem zovu, a
Ilić, Vojislav J. - PESME
Pokadšto zastruji vetrić u tami ponoći mirne, I laki proleti šušanj kad grana grančicu dirne, I brzo potone u noć. A ozgo u samoći Bezbrojne trepere zvezde kô bleda kandila noći.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
To je ona hladna i mokra mesečeva svetlost na Tisi iz koje sve beži: ni mušica ni ptica neće kroz nju da proleti. Drugovi žure ka varoši. Između dve granate vrbe, ciganska busača. Ciganin nakupio okoraka, naložio vatru, spremio žar.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Kao ribica u ledenoj kocki zarobljen živi Radan. Ni ptice da proleti, ni psa da zalaje, ni lista da zašušti. Kad bi se bar odnekud pojavio neki miš, iz zida izašao patuljak!