Matavulj, Simo - USKOK
Učini mu se da osjeća daleki dah proljeća. Pod prozorom ču glasove i udarac sjekira. Krcun Serdarev i još tri vojnika sa starijim đacima cijepahu drva.
Milićević, Vuk - Bespuće
još išta u njemu, i nalazi pepeo i satrte, prašne osjećaje i umorne, mlake misli, dok život huji oko njega i širi miris proljeća i meku toplinu mladosti; on osjeća njegov zdrav, bujan miris i još više opaža kako je on za sve to tuđ, prestario; kako
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Šta te se tiče kakav je vuk. — Pa kad me je ona pitala. — Pitala te, hm! Imao si da ćutiš, pa kvit. Sljedećeg proljeća, bujnog i kišovitog, sljez u našoj bašti rascvjeta se kao nikada dotad, ali starina kao da ga ni zapazio nije.
Prima starac utjehu i miri se sa životom, s tugom, sa svojom samoćom. Toga oskudnog i nikakvog proljeća, djedov rođak, „brat Sava“, pronese po selu onu neslanu priču kako je brat Rade fantazirao, pa se kod mlina, sve
Nabasa kogod i na izjelicu, noge bi ispod sebe pojeo, a našim prvim komšijama svakog proljeća odnekle dobatrga i sam kakav subenast čovjek, obično dječačina, pa radi džabe ili za malu paru.
Baš će sveti Petar slušati svakakvo goveče i njegovo baleganje — pljes, pljes! — ko krava. Do proljeća je djed naučio svog najmenika Očenaš i Bogorodice djevo.
Toga proljeća često je pobolijevao, leškario u svojoj sobi i ovda-onda poručivao po svog rođaka i brata Savu, starog ličkog lopova,
Bog zna ko mu je ta Marijana za kojom on svakog proljeća tuguje. Pa da, s njom bi on da ode nekud u ovu provlaženu noć, kroz tamne šume gdje sablasno stražare u bijelo obučene
Zamuče toga proljeća moj strikan kao da nikad ni pjevao nije. Prevari se tek ponekad, pa stane oprezno da zuzuće kao hrušt, krupna majska
— othukivao je uzbunjeni Dane Desnica, zakrećući oči od svoga kamarata. Toga istog proljeća odseli se iz njihova kraja desetak življih porodica u Bosnu, pod planinu Grmeč. Ode i Radina familija.
— Vala, majko, da još imaš malo soli, ne bi loše bilo. — Nemam, sinko, dina mi. Čitavog proljeća nisam vidila zrnce soli.
Neće je više nikad ni biti. Mili tu, mravinja nešto kao za ranog proljeća kad neko nevidljiv lazi kroz vrbik i za sobom ostavlja svjetlucave piknje po pepeljavim granama.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Rašta nije s početkom proljeća, kad se sunce sa juga povrati i kad počnu dnevi napredovat, kad se zemlja obuče zelenju i stvar svaka kad na njoj dobije
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Veselo! veselo, djeco!“ VIII Od Ćurđeva do Trojičina dne bilo je te godine šest nedjelja razmaka. Takoga proljeća nije se pamtilo u ovijem krajevima, gdje rijetko i biva proljeća.
Takoga proljeća nije se pamtilo u ovijem krajevima, gdje rijetko i biva proljeća. S dana na dan nebo se to bolje čistilo, sunce je jače prigrijavalo, a zemlja se zaodjevala zelenju.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Na dv’je grane nije dobro stati: Račvast kolac u zemlju ne ide. Nema zime dok ne padne inje; Ni proljeća dok sunce ne sine, Ni radosti dok ne deliš s kime. Nema leta bez Đurđeva dana, Niti brata dok ne rodi majka.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Frane. Pa onda opet nasta mrtva jesen i nastavi se jednolični život manastirski. Tako hoćaše trajati do proljeća, da se licem na Novu godinu, ne desi nemili događaj, koji je imao čudnijeh pošljedica.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
zefirom, kad se spušti u cvijetna polja na velike i bijele mase da zefirna poodmori krila na kovrima cvijetna proljeća - vid podobni besmrtnog voinstva predstavljahu opširni stanovi na poljima blažene radosti.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
KNjIŽEVNOSTI Antologija SRPSKE KNjIŽEVNOSTI Vladan Desnica PROLjEĆA IVANA GALEBA „Antologija srpske književnosti“ je projekat digitalizacije klasičnih dela srpske
Originalno izdanje dela nalazi se na Veb sajtu www.ask.rs. 2010. Antologija SRPSKE KNjIŽEVNOSTI Vladan Desnica PROLjEĆA IVANA GALEBA I 7 II 9 III 11 IV 14 V 16 VI 18 VII 21 VIII 22 IX 25 X 27 XI 30 XII 34 XIII 38 XIV 40 XV 42 XVI 46 XVII
235 LXII 239 LXIII 241 LXIV 244 LXV 245 LXVI 248 LXVII 250 LXVIII 253 LXIX 255 LXX 257 LXXI 260 LXXII 262 LXXIII 269 PROLjEĆA IVANA GALEBA (IGRE PROLjEĆA I SMRTI) Kseniji I Prelazim dlanom po licu, i konstatiram: brada mi je prilično
IVANA GALEBA (IGRE PROLjEĆA I SMRTI) Kseniji I Prelazim dlanom po licu, i konstatiram: brada mi je prilično ponarasla.
A pred njom mala čistina sa četiri kržljava bagrema, koja su se s proljeća razlistavala štedljivo i suzdržano. Stan je bio uzdužno razdijeljen dugim hodnikom.
Danas, naravno, to više nije moguće. Takva izuzetna sreća privilegija je samo doba djetinjstva čovječanstva, proljeća ljudskog roda, zlatnog doba kad je mlado čovječanstvo živjelo u zemaljskom raju fantazije, u carstvu mitosa.
Umrla je potkraj proljeća. Na grudi sam joj položio medaljon s majčinom slikom i kitu mokrih ruža. Ispratile su je i žene iz mjesta.
A onda bi me opet spopao nemir, pa sam nasumce kretao dalje. Putem sam sretao proljeća ocvalih krošanja, srebrno ljeskanje maslina u zorinom zraku, seljačke sprovode u žutilu poljâ slične litijama za plodnost i
zibljem tako između sna i jave na mojoj bolesničkoj postelji, katkad se sav ozarim: vedro se smiješim viziji tog novog proljeća na pomolu.
Još jedno proljeće! S proljeća u nama uskrsavaju sva naša minula proljeća. To su godovi duše. Svako je od njih jedno mitarenje: iz njega klisne biće u
Još jedno proljeće! S proljeća u nama uskrsavaju sva naša minula proljeća. To su godovi duše. Svako je od njih jedno mitarenje: iz njega klisne biće u novom perju i uzlijeće k suncu sa cijukom
u kovitlac daškom vjetra koji po tek prosušenoj zemlji šara male virove prašine, već da to oko mene šume moja minula proljeća. Žmirim na mladom proljetnjem suncu, i osjećam da sad već životu ne treba tražiti drugog cilja ni dubljeg smisla.
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
Zatim je njegova proza postajala sve meditativnijom. U izvrsnom romanu Proljeća Ivana Galeba (1957) pripovedanje već teče isključivo iz osetljive svesti obolelog muzičara, suočenog sa smrću i
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
– reći će on – bilo bi pravo pozvati ga, toga blaženoga Nušića, amo k nama, ma velim da pasa još malo vremena, bar do proljeća, jerbo se sada već ukišeljio kupus te prispele sarme i pršut je već nafuman, a biće da su dospijele i svinjske daće, te
Šantić, Aleksa - PESME
Sve gorom i gorom Grozeći mukom, led je ljuti pao I svojom tvrdom okiva me korom. Proljeća tvoga gdje je pozdrav mio I klik orlova na svijetloj besi? Vaj, ja bih topla zagrljaja htio... ...Hladno je, hladno..
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
! One se najviše čuju s proljeća, kad se javlja prvi list, ali sad! Ehe, biće to nešto drugo. I zaista, iz ljeskara, umjesto ptice, ispade dugonog bos