Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
(Vuk, br. 6249) — Dobro se proljeće iz rana poznaje. (Vuk, br. 976) — Vidi se u mladosti kakav će ko biti u starosti. (LMS, 1861, knj. 103, br.
Matavulj, Simo - USKOK
U tome očekivanju prođe nam zima i proljeće, a, negdje po Trojicama, dođe žalostan glasnik da su Rusi izgubili, i donese naredbu da se Boka predaje Francuzima.
izvadi tri fišeka; jedan nače i uze deset dukata, ostalo zaveza i pruži knezu: — Neka ovo kod tebe, pa ako bog dâ, na proljeće sagradiću malo kuće, a ako što preteče, valjaće i to. — Veliš li od istine da kuću zidaš među nama? — zapita Drago.
Milićević, Vuk - Bespuće
očiju, igra se oko kamenja, lagano i bez strasti, i pravi fine, blage bore, zaboravljajući i na kasnu jesen i na rano proljeće kad se, kao nesita i bestidna bludnica, drsko i bijesno širi, rastući i potapajući, dok se u nju slijevaju bujice
Ili u proljeće, kad se razliježu kavge nad stopom preorane zemlje: on razumije onu ludu, očajnu ljubav prema zemlji, nad kojom seljak,
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Znam samo da u proljeće iza naše potamnjele baštenske ograde prosine nešto ljupko, prozračno i svijetlo pa ti se prosto plače, iako ne znaš ni
Nosi u torbi konjsku ikonu, sram ga bilo, staroga čovjeka. RADE S BRDARA Skoro svake godine, u proljeće, našu bi kuću protresao jedan izuzetan događaj: dolazak novog najmenika.
MARIJANA U rano proljeće, kad opori žilavi grab zasvjetluca prvim ozelenjelim pupovima, evo je — odnekle se zvonko javi kukavica: kuku-kuku!
Za nestrpljiva zemljodjelca to je siguran znak da nastupa pravo proljeće (poslije toliko lažnih nevjernih najava!), a za onu rijetku nemirnu čeljad sklonu skitnji, to je, opet, poziv da se
Otperjao Sava drumom, odnio punu torbu, a kod naših kuća ostalo razboljeno proljeće puno noćnih šumova, zavijeno cvijećem i pupovima, oživljeno stričevom večernjom pjesmom i krišom potapano strininim
Pogleda samo djeda i sjetno uzdahnu: — Bogme, kad proljeće dođe, a u čemernog Save nestane žita, nema on da se umoli nijednom drugom svecu osim Radi Ćopiću.
vradžbine, sjenila budne oči čuvara reda, pa im se, za trenutak, činilo da pred sobom imaju sve sȃmo božje cvijeće u proljeće, a ne zgoljne prepredenjake i macane, koji samo ždrakaju šta bi se dalo pridići i što nije za nebo čvrsto prikovano.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Šporet vatru smiruje. Trepti čaša tropera. Zrcaj, zrcaj, čašice - raduj kućno kandilo: kuća mi je proljeće što se maglom natkrilo! SVETI SAVA: URANAK Grgoljaju mlazevi. Topla vodo, toplice!
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
OBALI UNE 328 RĐAVO ORUŽJE 330 PISMO 332 TUŽNI HARAMBAŠA 334 SVAŠTARA 336 RIBICA NA VRBASU 338 PUTNIK 340 PROLjEĆE 342 RASTANAK 344 FERIJE 346 ČAROBNA ŠUMA ČAROBNA ŠUMA (UVOD) Na kraju svijeta, kod zadnjeg druma
A ribica na zlo naslutila i dječaku vodu zamutila. PUTNIK Proljeće je, zeleno i ludo, blista, zuji, podigla se buna, a ja sjedim nad školskim zadatkom, i rješavam nešto iz računa:
A moj putnik, dembelija prava, negdje usput legao pa spava. PROLjEĆE Preko noći proljeće nam dođe, pored Une uz vrbike lazi, bijele trešnje, blistavi đerdani, njegovi su vedri putokazi.
A moj putnik, dembelija prava, negdje usput legao pa spava. PROLjEĆE Preko noći proljeće nam dođe, pored Une uz vrbike lazi, bijele trešnje, blistavi đerdani, njegovi su vedri putokazi.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
upravo činilo da mi sv'jetli kruna Lazareva, ê sletio Miloš među Srbe; duša bi mi tada mirna bila kako mirno jutro u proljeće, kad vjetrovi i mutni oblaci drijemaju u morskoj tavnici. TURCI SE MRKO POGLEDUJU.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Srećom, domaći im bjehu kratkovidi. Tako provedoše zimu, a kad proljeće granu, kad se prvi put nakon toliko, opet sastaše sa strikom, veselju njihovu ne bi mjere.
I ljudi, kao i svi ostali Boži stvorovi, snažahu se u njoj. Koliko li rana tjelesnijeh i duševnijeh proljeće ne izvida! Janko se bješe već pojmio. Već pred Spasovdan počeo se bješe pridizati.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Lasno ti je staru zakašljati, Udovici mladoj uzdahnuti. Lasno ti je situ benetati, U proljeće kenjcu zarevati, A gostit’ se zetu u tazbinu. Lasno ti se momku oženiti, A prikladnoj curi udomiti.
Jaoh, za sitom jeseni, a gladan cvijeće ne miriše! — Rekao neko nekome kad mu je hvalio lijepo i veselo proljeće. Kako sam postao, nije mi podrobac ostao.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
39. KAKO SE MEDVJED PREVARIO. Izišavši medvjed rano u proljeće iz svoje jame ugleda drijen đe je ucvatio, a ostala drveta još i | ne misle da cvate, pa pomisli da će drijen tako i
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
129 LVI PROLjEĆE 130 LVII CIGANČE 131 LVIII SOK 132 LIX TIBULO 133 LX KORINTSKA HETERA 134 LXI 140 LXII IZ „PJESAMA LEILI“ 141 LXII
No kasno, kad se mjesec javi, I prelije srmom vrh modrijeh krša; Tamo gdje u grmu proljeće leprša, I gdje slatko spava naš jorgovan plavi, Dođi, čekaću te!
A. Šantić LVI PROLjEĆE Nemoj, draga, noćas da te san obrva, I da sklopiš oči na dušeku mekom! Kada mjesec sine nad našom rijekom, I na zemlju
Kada mjesec sine nad našom rijekom, I na zemlju pane tiha rosa prva, Rodiće se mlado proljeće! I svuda Prosuće se miris plavih jorgovana; I pahulje sn'ježne padaće sa grana U naš bistri potok što baštom krivuda.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Naše žizni proljeće je kratko, znojno ljeto za njime sljeduje, smutna jesen i ledena zima; dan za danom vjenčaje se tokom, svaki našom
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
I baka ju je jako voljela, činilo mi se čak više, ili bar toplije, nego svoje vlastite dvije kćeri. Često sam, u proljeće, u malom no gustom, sjenovitom vrtu iznad kuće dugo ležao u njenom krilu.
prazno prizemlje nekadašnjeg „fondaka”, koji je u starini služio za smještaj stranih trgovaca i njihove robe i koji je na proljeće trebalo da se ruši radi gradnje nove klaonice.
odijelo (ne odveć svijetlo ipak), zavezati lagani foulard oko vrata, i uputiti se, putnik bez prtljaga, u jedno novo proljeće! Fantazije! Moja dobra bolničarka svakog jutra donese mi novine i zadrži se neko vrijeme kod mene u razgovoru.
Nas će zaorati nova brazda, na proljeće. A dotle — „živjeti se mora”! Starac je mučao i gledao u zemlju. Opet je počeo lupkati kapicom o kapicu.
A ipak, kako su zamasi tog crnog vjetra u njoj raspirivali buktinju života! Nastupalo je proljeće, naglo, bez prelaska. Dani su bili već topli. Pred veče bismo izišli u šetnju. Koračali smo polako, ruku pod ruku.
blijedom lišću drveća, među pupovima o koje se lijepi paučinica što putuje bez cilja, u snenim pazušcima grana, živka proljeće. Još jedno proljeće! S proljeća u nama uskrsavaju sva naša minula proljeća. To su godovi duše.
Još jedno proljeće! S proljeća u nama uskrsavaju sva naša minula proljeća. To su godovi duše. Svako je od njih jedno mitarenje: iz njega
A ono se negdje pod starost odjednom opet javi i snažno provali na sunce. Čovjek vjeruje da je proljeće, to djetinjstvo zraka, za nj zauvijek umrlo, a ono se, s novim strujanjem sokova pod zimskom otvrdlom korom, ponovo
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
— Što to sad? — Tako... viđećeš. I kad se na proljeće vratiš ovamo, prvo se nađi sa mnom, pa onda idi k njemu. To dobro upamti, ako ti je mila glava...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
A moj ti jarac bježi! KAKO SE MEDVJED PREVARIO Izišavši medvjed rano u proljeće iz svoje jame, ugleda drijen đe je ucvatio, a ostala drveta još i ne misle da cvate, pa pomisli da će drijen tako i
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Tri puta u godini: kad bi smirivao miriju, kad bi tovario piće za krsnog imena i kad bi sa zimnice u proljeće pratio ovce na jagnjilo u donje krajeve.
— Čuješ, gospodine, ostav'te. me još jedno dvije-tri godine, u tom će i moj Stole odrasti, pa kad sine proljeće sve će ovo zacrnjeti. Sve ćemo mi ovo uzorati... ja i moj Stole. Onda će biti i caru premilosnom i spa'iji svega dosta..
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
O j. vezi sa demonima svedoči i basma koju kod Popovaca govore deca kad »u proljeće prave piske od jasenove kore«: »ako kora nije dobro potkisla, onda usječeni prut dijete stavi na koleno i jednom rukom
Ćipiko, Ivo - Pauci
Neosjetljivo nastupi proljeće, probudi opočinulu zemlju i oživi razgovorom planinu nad selom. Radu prvo proljeće iza očeve smrti ponese nadom.
Neosjetljivo nastupi proljeće, probudi opočinulu zemlju i oživi razgovorom planinu nad selom. Radu prvo proljeće iza očeve smrti ponese nadom.
Gazda Jovo cijelo proljeće ne izlažaše iz kuće, ne silažaše ni u dućan, već jedan dućanski momak naveče donosio bi pisma, dužničku knjigu i novac
Prve dane iza bolesti po cijeli dan sjedio bi kod prozora i gledao napolje. A proljeće neprimjetljivo nastupa i nosi sa sobom i sunce, i zelenilo, i svježinu, i jednoga jutra čisto se začudi kad pogleda
kao kada bi morao da posiječe za ljute potrebe stari hrast u proređenome hrastiku povrh kuće: zna, iz staroga panja na proljeće neće mladica trgnuti. Kad dođe red na krave, veli mu žena: — Ne prodaj krave muzovne radi djece!
A u mlakom vazduhu, u jasnom moru i u blagome pirkanju vjetrića, javljalo se proljeće. Mjesec naginjaše k zapadu. Ivin pak osjen udugo se produžio, uporedo ga prati i s njime zastaje.
Šantić, Aleksa - PESME
VEČE 2 MOJ OTAC 9 LjUBAVNE PESME 10 GRIVNA 11 MOJA KOMŠINICA 13 NA POTOKU 16 ČEŽNjA 19 NE VJERUJ 21 PROLjEĆE 22 POD JORGOVANOM 23 PRED MODELOM 25 POD VRBAMA 26 PAHULjE 28 IZ BOLNIČKE ĆELIJE 29 LjUBAV 33 ELEGIJE 34 MOJA
No kasno, kad se mjesec javi I prelije srmom vrh modrijeh krša, Tamo gdje u grmu proljeće leprša I gdje slatko spava naš jorgovan plavi, Dođi, čekaću te!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna; Ona samo plamti, silna, neoprezna, Niti mari, draga, da stihove piše! 1905. PROLjEĆE Nemoj, draga, noćas da te san obrva I da sklopiš oči na dušeku mekom!
Kada mjesec sine nad našom rijekom I na zemlju pane tiha rosa prva, Rodiće se mlado proljeće! I svuda Prosuće se miris plavih jorgovana; I pahulje snježne padaće sa grana U naš bistri potok što baštom krivuda.
Samo tvoje lice skriti nije htjela, I ja vidjeh kako, ispod snježnog vela, Radosno i zlatno proljeće me viri... 1913. IZ BOLNIČKE ĆELIJE Kako si lepa, Sestro Pavina! Ponoć je, je li?
Ovdje mi je kao da sam gdje u strani Visoko, pod svodom duga uzdrhtani' U kojima rano proljeće se kupa... Ovo je krletka topla duše moje; Kroz njen mali prozor ona leti, poje, I sjaj zlatni pije iz nebeskih
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Kad dođe zima, oni se rastanu i otidu svaki svome kakom prijatelju na zimovnik, ali najprije ugovore kad će se na proljeće i gdje sastati.
da bi uobičajenu u našim pesmama komparaciju: „Zakukaše kano kukavice“ Homer ovako razvio: „Kao kad kukavica u proljeće zakuka u šumi na zelenoj grani i kukanjem svojim razveseli srce rataru i, ovčaru, jer po tome znadu da je nestalo zime
na zelenoj grani i kukanjem svojim razveseli srce rataru i, ovčaru, jer po tome znadu da je nestalo zime I došlo milo proljeće, tako zakukaše mati i kći“.
Malo vreme zatim postajalo, zima prođe, a proljeće dođe, knjigu piše Starovlaše Pavle svome pobri Savi od Posavlja: „Pobratime, Sava od Posavlja, zelene l’ se lugovi
A četvrtu vrgoše priliku: viš’ Srbije na nebu vedrome uvati se sunce u proljeće, u proljeće na Svetog Tripuna, jedan danak tri puta se vata, a tri puta igra na istoku.
A četvrtu vrgoše priliku: viš’ Srbije na nebu vedrome uvati se sunce u proljeće, u proljeće na Svetog Tripuna, jedan danak tri puta se vata, a tri puta igra na istoku.
godine). Grom zagrmi na Svetoga Savu — i to je istinit događaj iz 1801. Uvati se sunce u proljeće, tj. bilo je pomračenje sunca februara meseca 1804.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Seoski lovci mogli su se uputiti za tvojim tragom i onda bi sve bilo otkriveno. Znamo, Jovanče, ti čekaš proljeće, pa da kreneš u istraživanje, u nove doživljaje.
Znamo, Jovanče, ti čekaš proljeće, pa da kreneš u istraživanje, u nove doživljaje. A šta li će nam donijeti to novo proljeće, proljeće hiljadu devetsto četrdeset prve godine? DRUGI DIO I Teško i sporo nailazilo je neko hladno i tužno proljeće.
A šta li će nam donijeti to novo proljeće, proljeće hiljadu devetsto četrdeset prve godine? DRUGI DIO I Teško i sporo nailazilo je neko hladno i tužno proljeće.
DRUGI DIO I Teško i sporo nailazilo je neko hladno i tužno proljeće. Sve više ljudi iz sela kretalo je u vojsku, u rezervu.