Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Veli njemu bijelo Latinče: „Čekaj malo, crni Bugarine, loše su mi koplje podmetnuli, dok otidem da koplje prom'jenim“. Pak pobježe preko polja ravna, al' povika Miloš Vojinović: „Stani malo, bijelo Latinče!
A nemoj se, taste, prepanuti ni za tvoju đecu ubrinuti. Ja ću đeci, mojim šurevima, hoću njima ruho prom'jeniti, a u tursko ruho oblačiti: oko glave bijele kauke, a na pleći zelene dolame, a na noge meneviš-čakšire, o
L’jep ti bješe, ja zamalo hodah, ta zamalo, tri stotin’ godina! Zeman dođe da sv’jetom prom’jenim“. Pa povadi Kraljeviću Marko, pa povadi sablju od pojasa, i on dođe do konja Šarina, sabljom Šarcu osiječe glavu: da
vi tako nemojte raditi, nego mene starca poslušajte: ja sam gledô u našem indžilu, ovo naše dugo biti neće, nego će se prom’jeniti carstvo; već se, sinko, podobrite raji: od harača raji otpustite, nek je harač kô što Murat reče; prođite se
— bivši iguman proišao — prošao Prolog, Prologa — visoravan u Bosni, zapadno od Livna prometivati — prebacivati prom’jenitn sv’jetom — umreti prometnuti se — pretvoriti se prosta činiti — osloboditi prostiti — oprostiti protopop —