Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Unjiri se Sava u zatamnjeno svečevo lice i sažaljivo promrsi: — A šta meni i treba tvoja pomoć kad se predraga noćca na zemlju spusti?
— Idi bestraga zajedno s kavom! — promrsi Džakan, odmahujući rukom da nema, a onda se primače komandantu: — Ma kakva je ovo babetina, grom je ubio?
— Krajišnik! — zlovoljno promrsi čiča. — Em je neošišan, em je natovaren, pa da. — Ovaj, druže, zar vi u četi nemate neko konjče za taj mitraljez?
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Starac promrsi samo: — Hm! Pa upita sasvim tiho, s nekom bezazlenom ljubopitnošću: — A ima li vas još mnogo takvih po svijetu?
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Šta je? — zlovoljno promrsi učitelj i ne gledajući je. — Hoću da dobijem batine. Učitelj se trže, zatrepta i ne vjerujući da je dobro čuo, naheri
Jovanče je s divljenjem gledao za njim. — Kad li ću ja postati onakva delija? — Hm, delija! — nepovjerljivo promrsi Mačak — a otkud je on samo nanjuškao da sam ja krio svoje alatke? — A otkuda ti znaš da je on sakrivao nešto?