Upotreba reči promumlao u književnim delima


Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

— ...’ajdemo si! — još jednom se, preplašeno, usudila Vejka da ga pozove. — Neću kod tebe! — jedva on promumlao. Istina, videlo se kako se s mukom rešio, ali je ipak odbio Vejku. Vejka ništa ne rekla.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Kad je čuo ko se traži, protegao se, zevnuo, širokim dlanom obrisao žvalava usta i promumlao jedva razgovetno da je Dorotej u svitanje izašao na kapiju i pošao prema dolini.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti