Upotreba reči propadoh u književnim delima


Teodosije - ŽITIJA

I mnogo po gori plačući, i vapajem velikim srce svoje razdirući govoraše: „Teško meni, gde propadoh! Teško meni, gospodine brate i voditelju spasenja! Teško meni, slatka moja svetlosti, kako te se liših? Gde si se svio?

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

niti je mene ko mogao primorati, niti me je što vuklo tamo, sama sam se gnušala... Tek onako... samo propadoh... A sad bih tek htela živeti !... Onako kako sam nekad sanjala... O, života, života hoću !!«...

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

„Govori, ženo, što ti je!“ reče Vladika, obrativši se njoj. „Gospodaru!“ odgovori jedva ona... „Propadoh, sitna mi đeca, da prostiš, imam ih petoro...“ „Čija si ti?

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

— More, boli me zub! — Ja znam siguran lek. — Kaži mi ga, molim te, propadoh! — Da govoriš što ja govorim. — Dobro, ’oću! — Kaži: „Milana (ime lica) boli zub!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Oči su prodiruće i užagrene. — Napred! I gomila, ustreptala i napregnuta, sruči se na reku. Talasi zapljusnuše. Ja propadoh u neki bezdan. Osećam kako naleću na mene, batrgam po vodi da bih se izvukao.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Jao, propadoh! Prestrašeno je buljio oko sebe, jer je upravo sanjao kako pade s neke kruške. Kakve, vraga, kruške, kad je nad njim

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti