Upotreba reči propišta u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Onda, pobratime, dobro mi došao! — I Zeka izdade nalog da se kreću... Propišta crna zemlja pod grdnim teretom... Turski buljuci nicahu sa sviju strana, kao pečurke.

Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

Stani, stani... Ovo miriše... — Jest, jest, i meni se čini — propišta vodeni miš. — Ovo je unutra glavom i bradom sam... sam... — Mačak! — dreknuh ja iz svega glasa i poskočih u džaku.

Na te riječi meni se sva koža naježi. Kuku meni ako me Žućo nađe ovako u džaku! Odjednom onaj drugi zec propišta najtišim šapatom: — Ššš, burazeru, evo jednog džaka! Kladim se da je unutra kupus. — Ovamo ga!

Radičević, Branko - PESME

Opet manu prokleti Turčine, Da mi glavu sa ramena skine; Već pomisli: tužan, nema ništa! — Kad mi zrno kraj uva propišta, Te udari Turčina sred čela I obori sa konjica bela.

Kostić, Laza - PESME

stara; al' ona guja, ona podmukla, guja nemilosti, što se tu uvukla, izleti ispod buktiva garišta, opaljena plamom ljuto propišta, pobesnila pusta guja nemilosti, u grudma grize srce, pluću, kosti!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Još propišta trideset robova: „Bogom sestro, lijepa đevojko, pusti i nas danas iz tavnice!“ Al’ govori lijepa đevojka: „Hajte, roblje

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti