Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
Oči mu se suziše u dva opasna proreza. — Svačim — procedi. Kao da je tim »svačim« želeo da joj kaže: ne, mala, ovo nije učtiva gospodska igra, ovde nema
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Prva prebaci... druga se ne vidi... treća posred rova... a četvrta na samu ivicu onoga proreza, odakle poleteše u visinu neki direci i zemlja. — Ura! — povikaše pešaci. — Tobdžija, udri sada, tako ti boga!
Evo, baterija gađa! U pravilnim razmacima vremena granate cijuknuše iznad naših glava, pa se sručiše ispred onoga proreza, sa strane, jedna posred, a četvrta suknu sa zadnje ivice. — Ura, ura, ura!... Živeo tobdžija!... Ura, ura!
Kroz pucnjavu pušaka groktala su razorna zrna, bacajući komade zemlje i zatrpavajući neprijateljske rovove. Od uskog proreza gde je bio top zjapila je sada široka breša, kao razjapljene čeljusti. — Oćemo li, gospodine potporučniče?
A nas dvojica gurali smo se glavama, kao ovnovi, oko jednog proreza. Verovatno smo šuškali te Aleksandar krvnički pogleda u pravcu vrata, mičući usnama kao da nam nešto psuje.
I da bi tu varku pojačao, komandir zapita: — Potrebna su četvorica da u onoj vrzini proseku četiri proreza, ali tačno prema topovima. Izuzev nišandžija... ko hoće? Svi hoće.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
stub koji je na svom gornjem kraju, baš onde gde se nalazio centar kvadranta, imao opet jedno prozorče u vidu proreza.
ga duž lučne razdeobe toliko da, gledajući kroz njegovu rupicu, opazi zvezdu u trenutku njenog prolaza kroz sredinu proreza nepokretnog prozorčeta, koje se nalazilo u centru kvadranta.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
je učinio Vatrica Stjepan sa pašom Podgoricom, koji mu je bio oborio kulu i zarobio ženu: Kad on viđe pašu Podgoricu, proreza mu zelenu dolamu, pa ga uzja kako i paripa, odjaha ga gradu dubrovniku, pa prodade njega u Latine, u Latine, za meke