Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Ponekad je pomišljao na ženu i na svoje dvoje djece, sa žaljenjem što ih osjeća tako izblijedjelo, kroz koprenu prorijetke sive daljine, odijeljene hladnim staklom bešćutnosti. Pa je odlazio. Katkad, možda, ponešto smiren, neizvjesno utješen.
svog čavrljavog, razigranog optimizma, i u njegovoj lelujavoj glavi, koja se još pomalo zanosila, puna rekonvalescentske prorijetke praznine i omaglice, stvarali onaj poluugodni osjećaj ljuljaške i švipsa, kao chaudeau sa portom, samo bez odgovarajuće