Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
GROB U STUDENICI Na grob Svetog Prvovenčanog Kralja žene donose stakla zejtina, flaše vina, prosiplju orase, jabuke, kruške i dunje, crnē i belē, kroz stenje i borje, vetrovi s brda donose kudelje vune.
Radičević, Branko - PESME
zapali, A tvrdo i Turci opasali, Opasali kano ljuta guja, Glava njojzi Ćoroviću Muja, Pa se biju ognjem iz pušaka I prosiplju krvcu od junaka. Ture oće, Srbin ne da stada, Pe eto ti s obe strane jada.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Nikad doveka, pomislim u sebi, ne nauči[h] ja ovog jezika. Što je sitno — sitno preko svake mere i razloga. Prosiplju im se reči iz usta kako sušte proso; niti se mogah dovoljno načuditi kako se oni mogu među sobom razumevati.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
hodu dva morska vojvode, kad se dignu na bijela krila i veselim lete okeanom, a oko njih u dugačke vrste igrajući prosiplju s' valovi; tako divno nebesno voinstvo dva vojvode svoje sprovođaše.
te na dvije mase počivaju i, slomjeni naporom vjetrovah, te u sante idu i komate po prostoru nemirnijeh poljah ne prosiplju toliko strijelah ka dv'je vojske jedna protiv druge, ne kazuju toliko poloma ka u borbi što nebesnoj vidiš
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
O, dalje, dalje Od zvezde one, Da ni oblačak Na nju ne klone. Da njeni zraci U noći ovoj Prosiplju nadu Majci tužećoj. Koja j’ to majka Svi je mi znamo, Jer njenu tugu Davno slušamo. 14. avgusta 1854.
Ćipiko, Ivo - Pauci
oltaru služi neki sveštenik: po bancima kleče starice i žene, zvonce kuca i pogdjekad začesta; zapaljene svijeće prosiplju blijedu svjetlost po crkvi, no ne mogu da osvoje tamu po uglovima, a na visokim prozorima tek se nazire jutarnja
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
(Smrt vojvode Prijezde) Kako tade, tako i danaske: nijesu se nigda umirili, niti mogu krvcu da umire, no i danas tu prosiplju krvcu. (Ženidba Maksima Crnojevića) Jô Kajica, moje čedo drago! Diko moja svagda na divanu!
njihova plemena jedno protiv drugoga doveka ratovala: Nijesu se nigda umirili, niti mogu krvcu da umire, no i danas tu prosiplju krvcu.
Kako tade, tako i danaske: nijesu se nigda umirili, niti mogu krvcu da umire, no i danas tu prosiplju krvcu. 52 SMRT JOVA DESPOTOVIĆA Razbolje se Despotović Jovo u Srijemu, u toj zemlji ravnoj, u lijepu selu