Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
do granice smiješnog, prosijed otkad god ga ja pamtim, brižljiv do pedantnosti u odjeći i u svemu drugome, stric je prosjedio svoj vijek u toj prostoriji a da nikad nije osjetio ni žurbe ni duga vremena, jednako kao ni ona stabljika filodendrona
XLIX Čitavo jedno dugo kišno popodne prosjedio sam u kavanici na vanjskim bulevarima s krezubim vjetrogonjom, nekakvim paranoidnim pričalom koji je svaki dan izlazio s
Ćipiko, Ivo - Pauci
Što od kuće bježiš? Ostali dio dana prosjedio je kod vatre, pušeći lulu za lulom i razgovarajući isprekidano sa ženom i majkom pokoju riječ, koja bi se otisnula