Upotreba reči prostio u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Bila je pokojnica, pravo da se kaže, svakakva, to ja najbolje znam. I popiti je voljela, bog joj dušu prostio, jednom tako umalo nije kuću zapalila. Pa opet mi je žao, to samo tebi kažem. Žao doboga.

Ćipiko, Ivo - Pauci

— Znam, bilo bi bolje. Ma eto kad nisam. A učinio sam i pokoru; platio sam, a ti prostio. — Nije mi drago po sudu se goniti, a da je— ne bi te bilo okrpilo deset fiorini. — A ko zna kako će bit'!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti