Obradović, Dositej - BASNE
Ko god odveć hvali jednoga naroda bez razuma prostotu, ili mora biti sam prostak, ili je lukav i zlohitar, pak u tome nahodi svoju korist da drugi ostaju u prostoti i
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
On i njegovi bratenci, bogati Isakoviči, bili su navikli na prostotu i siromaštvo. U njihovom krugu, mogli su se, na prste, izbrojati oni koji su znali da čitaju i pišu, a nemecki ih je
Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA
gomme élastique) — ovde: Šamikina uzrečica bez nekog određenog smisla, najčešće označava prostotu; inače: gipkost, rastegljivost Damenzeіtung (Damencajtung, nem.) — Ženske novine (list) dandy (dendi, eng.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
To je sve bilo na romantičarskoj devizi épater le bon bourgeois, »opseniti prostotu«, i od toga bacanja praha u oči, od toga izigravanja genija, Laza Kostić je napravio sebi program i u životu i u
»U prostim pesmama, veli on, čuvao sam prostotu, kao nepomirljivi neprijatelj takozvanom visokom nerazumljivom pevanju.« Otresajući se svih »izmišljenih osećaja« i »čednih
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Episkop: „Mene mnogi osuđuju što ja publično meso jedem; no, ja volim da me ljudi za svoju prostotu osuždavaju, nego da me moja sovest obličava i osuždava kad bi[h] potajno i kradom jeo.
Oni koji ne znadu, pak veruju ovake zgadne i sramotne fabule, njima će milostivi bog za nji[h]ovo neznanstvo i prostotu prostiti; no oni koji znadu, a ne viču koliko god sa svim grlom mogu, pred bogom i pred ljudma, da se To ne trpi, onima
na polzu opštestva što protiv stari[h] običaja ustanoviti, neka misle kao razumni i slovesni ljudi, i neka se za svoju prostotu svojej polzi ne protive.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Pop, videći prostotu, i u šali, kaže seljaku uvativši se rukom za ćošu od klobuka: — Evo ova, zato što mi znamo svačije grehote, a niko
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Umilnu dražest veličestvom, Skromnu prostotu raskoštvom krasiš. O, primi mene, majko nebesnice, Tebljubnog primi sina u naručja, Koj’ s’ oko majke nežno
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
je Lauš bio na kraljevom ratnom pohodu, Artemije reče da su takvi običaji u prepisci sa vladaocem, da kralj ne podnosi prostotu, voli kitnjaste i otmene rečenice jer se tako piše u Konstantinopolju, pa mu je stalo da svoje ljude nauči lepom ophođenju