Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
na mrkoj oranici”. A ta dva perca na prosušenoj brazdi čudo su nepojamno, početak jedne tajne koja, ne imajući razrešenja ni kraja, nadahnjuje radošću.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
oči, i gle, kao da to nije roj mladih mušica što oko moje glave igra tjeran u kovitlac daškom vjetra koji po tek prosušenoj zemlji šara male virove prašine, već da to oko mene šume moja minula proljeća.
Ćipiko, Ivo - Pauci
S veseljem sjećao se društva u krčmi, blagih noći rasvijetljenih mekom mjesečinom i guvna gdje se je valjao po prosušenoj travi, te slušao mladićke razgovore i obijesne šale.